fantasy

Trebat ćemo pisce koji mogu pamtiti slobodu – Ursula Le Guin (1929-2018)

Povodom smrti Ursule K. Le Guin, donosimo njezin govor povodom dodjele National Book Award u studenom 2014, tiskan u Ubiqu 16.  Transkript je 19. studenog 2014. pod naslovom “We Will Need Writers Who Can Remember Freedom” objavljen na http://parkerhiggins.net/2014/will-need-writers-can-remember-freedom-ursula-k-le-quin-national-book-awards/
Preveo Aleksandar Žiljak, tekst ustupljen posredstvom Darka Suvina.

Hvala ti, Neile (Gaiman, koji je uručio nagradu ‒ prim. prev.), i davateljima ove predivne nagrade, hvala vam od srca. Moja obitelj, moj agent, urednici, znaju da je to što sam ovdje njihovo djelo kao i moje, i da je ova lijepa nagrada njihova koliko i moja. I radujem se što je primam za, i dijelim sa, svim onim piscima što su toliko dugo bili isključeni iz književnosti, mojim kolegama piscima fantasyja i znanstvene fantastike ‒ piscima mašte, koji su zadnjih 50 godina gledali kako predivne nagrade odlaze takozvanim realistima. leguin

Mislim da dolaze teška vremena, u kojima ćemo htjeti glasove pisaca koji mogu vidjeti alternative onome kako živimo sada i koji mogu kroz naše ustrašeno društvo i njegove opsesivne tehnologije vidjeti druge načine postojanja, te čak zamisliti neke stvarne temelje za nadu. Trebat ćemo pisce koji mogu pamtiti slobodu. Pjesnike, vizionare ‒ realiste veće stvarnosti.

Ovog trena, mislim da trebamo pisce koji znadu razliku između proizvodnje robe za tržište i prakticiranja umjetnosti. Razvijanje pisanog materijala da bi se prilagodilo strategijama prodaje, ne bi li se maksimizirali korporacijski profit i prihodi od oglašavanja, nije baš ista stvar kao i odgovorno izdavanje knjiga ili autorstvo. (Hvala vam, svima koji hrabro plješćete.)

Pa ipak, vidim kako je odjelima prodaje predan nadzor nad urednikovanjem; vidim svoje vlastite nakladnike u glupavoj panici neznanja i pohlepe dok za e-knjigu javnim knjižnicama naplaćuju šest ili sedam puta više nego što naplaćuju mušterijama. Upravo smo vidjeli lovca na profit kako kažnjava nakladnika zbog neposluha i pisce kojima prijeti korporacijska fetva, i vidim puno nas, stvaratelja koji pišu knjige, i stvaraju knjige, kako to prihvaćaju. Kako dopuštamo da nas trgovački lovci na profit prodaju poput deodoransa i govore nam što da objavljujemo i što da pišemo.

Knjige, znate, one nisu samo roba. Motivacija profita često je u sukobu s ciljevima umjetnosti. Živimo u kapitalizmu. Njegova se moć čini sveprisutnom. Takvom se činila i božanska moć kraljeva. Ljudska bića mogu se oduprijeti i promijeniti svaku ljudsku silu. Otpor i promjena često počinju u umjetnosti, a vrlo često u našoj umjetnosti ‒ umjetnosti riječi.

Imala sam dugu i dobru karijeru. U dobrom društvu. Sada, ovdje, na njezinom kraju, stvarno ne želim gledati kako se američku književnost prodaje uvjetar. Mi koji živimo od pisanja i objavljivanja želimo ‒ i trebali bi tražiti ‒ naš pošteni dio zarade. Ali naša se lijepa nagrada ne zove profit. NJEZINO JE IME SLOBODA.

Hvala vam.

— Ursula K. Le Guin

 

Izvor slike, (c) of the photo, Ursula K. Le Guin Twitter Account

 

Oglasi