fantasy / hrvatski fantasy / hrvatski SF / SFera

Preminula Milena Benini, vodeća hrvatska fantasy i SF spisateljica

Nakon kratke i teške bolesti u Zagrebu je, u četvrtak 4. lipnja 2020., u 54. godini života preminula vodeća hrvatska spisateljica fantasyja i znanstvene fantastike Milena Benini.

Milena Benini rođena je u Zagrebu 24. 11. 1966., gdje je završila Klasičnu gimnaziju, studirala francuski i komparativnu književnost te novinarstvo; diplomirala je komparativnu književnost na sveučilištu St. George u Oxfordu.

Da joj je SF sudbina pokazala je kad je sa svega 14 godina poslala kratku priču u legendarni SF časopis Sirius i bila objavljena.

Tijekom godina objavljivala je, i na engleskom i na hrvatskom, u Siriusu, Futuri, VijencuOp.A.Zarezu, Homo volansu, Monolithu, NOSF-u, Ubiqu, NeverworldsEternity69 Flavor of Paranoia itd., kao i u godišnjim zbirkama SFeraKona, Istrakona i Dana fantastične književnosti u Pazinu.

Na hrvatskoj žanrovskoj sceni zabljesnula je potkraj 1990-ih romanom Kaos, odnosno Djeca vječnosti i kaosa, tiskanim u nastavcima u časopisu Futura, primivši za roman 1998. Nagradu SFERA. No Milenin put do šireg uspjeha bit će dug – pogotovo do uspjeha izvan uske žanrovske SF scene – što pokazuje i činjenica da je taj njezin kultni roman-prvijenac u obliku knjige tiskan tek 2017., nakon niza kasnije napisanih romana.

milena_benini_s692x390Knjiga kojom je Milena debitirala bila je, 2005. godine, zbirka njezinih ranih SF i fantasy priča, Jednorog i djevica, jedna od niza knjiga koje su u Biblioteci SFERA objavili Darko Macan i Tatjana Jambrišak. To su sve znakoviti podaci, potonuli znaci jednog za hrvatski SF teškog vremena – jer Milenin kultni roman, tiskan u tada katkad i nevoljenoj, ali danas kultnoj Futuri (koju je Milena kasnije i uređivala, u možda najprogresivnijoj fazi toga časopisa), ostao je godinama neobjavljen kao knjiga čekajući nakladnika, a njezine priče tiskane su također u SFerinu krugu – naime, te su “prve zbirke” za mnoge autore ostale i jedine, krune njihove žanrovske spisateljske karijere, osuđene na prepoznatljivost i ugled unutar žanrovske scene (u “fandomu”). Ono što se zove “realni život” odvuče skoro svakog pisca fantastike u Hrvatskoj – raditi svoj posao, živjeti, imati obitelj, odrasti? Mnogima u tom kontekstu pisanje ostaje tek povremeni hobi. Milena je bila od onih nekoliko koji su ostali da bi bili profesionalci žanra, što u nas jedva da postoji. Obitelj, karijera, posao, život, realnost ostali su i njih je tražila unutar žanra; pisanje je bilo poziv. Privređivanje je katkad bilo životarenje. Otud njezina energija – sasvim nalik energiji koju je imala i Zagorka, koja je bila na popisu njezinih uzora (“Htjela sam biti Zagorka kad porastem”, da je citiramo) – i radni život proveden za ekranom. Jer kod nas SF pisci koji žele živjeti od pisanja, poput Predraga Raosa, Aleksandra Žiljka, Darka Macana ili Milene Benini, postanu i prevoditelji. Milena je tako prevela ne samo dva klasična SF ciklusa, Vodič kroz galaksiju za autostopere Douglasa Adamsa i knjige sage o Milesu Vorkosiganu Louis McMaster Bujold, nego i stripove o Cortu Malteseu, Gastonu, Luckyju Lukeu, Metabarunu, uz mnoštvo drugih, što s engleskoga, što s francuskoga, kao i romane Stephena Kinga, Normana Mailera, Julesa Vernea, fantasy romane Guya Gavriela Kaya, Tada Williamsa, Terryja Pratcheta, djela SF pisaca Charlesa Strossa, Philipa K. Dicka… Dovoljno je reći da Katalog Knjižnica Grada Zagreba broji 220 jedinica pod njezinim imenom, a Katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice 280. Prevođenje, često u žanru i u stripu, uređivanje (osim Future, bila je tu i gaža u nakladi Lumen), ali prije svega i pisanje. Usput je napisala i desetke studija, ozbiljno se baveći i feminizmom i teorijom SF-a, a da je cijenjena i čitana fandom i domaća SF zajednica pokazali su velikim brojem nagrada, ponajprije višestrukim SFERAMA i Artefaktima. Nakon prve SFERE za Kaos, uslijedile su nagrade SFERA za priču “McGuffin Link” 2006. (novela u PDF-u ovdje), nagrada Istrakona za priču “Prva koluna Margulje Krsnice” 2009., nagrada SFERA za kratku priču “Plesati zajedno pod polariziranim nebom” 2010., nagrada SFERA za esej “Divide et morere” 2012., nagrada SFERA i nagrada Artefakt za roman Prodavač snova 2016., nagrada SFERA za esej “Samo običan putujući apotekar: teatralnost, androginija i folklorni elementi kao faktori drugosti u središnjem liku serije MoNoNoKe” 2017., nagrada Artefakt za roman  Zmajska zora 2017., nagrada Artefakt za roman Mletački sokol 2019. te slovenska nagrada Hudi Maček “za izvanredan doprinos u žanru znanstvene fantastike in fantasyja” 2019.

svecenicamjesecaU sva tri povezana žanra – znanstvenoj fantastici, fantasyju i hororu – Milena se odvažila na rijedak pokušaj: da na hrvatskom jeziku postigne moderne, suvremene romane, romane koji bi – da su pisani i objavljeni u SAD-u – stajali u samom vrhu pisanja u svim trima žanrovima fantastike. Prvi objavljeni, ali ne i napisani roman u njezinu pohodu na status suvremenog klasika žanra bio je roman strave Djelomična pomrčina, tiskan 2012. u kratkotrajnoj, ali važnoj biblioteci suvremenog žanrovskog pisanja koju je u Nakladi Zoro uređivao istarski SF kritičar, promotor i urednik Davor Šišović. Tu je na djelu pokušaj suvremenog, urbanog horora, s vampirima i erotikom. No, Milena je već prije toga stekla zamašan potencijal za kult jer je, u nemogućnosti da pronađe izdavača, još 2008. provela eksperiment i, u Zagorkinu stilu, svoj najpoznatiji, i to fantasy roman Svećenica Mjeseca objavljivala u nastavcima na svojem tadašnjem blogu Milerama. Upravo joj je to djelo priskrbilo i prodor u mainstream, za mnoge pisce u fandomu tajni san, ali kod nje tek potvrda osobnog uspjeha, no s druge i dokaz tužne izoliranosti hrvatske SF & fantasy scene. Naime, kad je Zagrebačka naklada, naš rijedak nakladnik potekao iz SF krugova koji je ostao vjeran tiskanju domaćih SF djela, tek 2014. tiskala roman kao knjigu, postignuto je ono nemoguće – roman je prepoznat i izvan uske žanrovske zajednice te je ušao u finale godišnje nagrade T-Portala za najbolji hrvatski roman. Tomu je možda kumovala nova planetarna popularnost fantasy žanra, ali i žiriju, a sada napokon i književnoj kritici bilo je jasno da i kod nas, u našem jeziku, nastaju ne samo romani koji su vjerno žanrovski, nego i romani koji, ostajući žanrom, mogu biti i politički i književno i kulturno važni.

prodavačsnovaOd tog trenutka Milena je postala našom, zasigurno, vodećom i medijski najpoznatijom spisateljicom fantasyja & SF-a, a to je odlučila potvrditi serijom romana. Da en 2015. bio je nastavak Svećenice Mjeseca, da bi se iznimno zapažena trilogija zaokružila romanom Kvadrila 2017. U romanu Zmajska zora (2016), također kod Zagrebačke naklade, spojila je suvremenost s istarskim predajama o vješticama, a Nagradu SFERA dobila za roman Prodavač snova iz 2015., možda najmoderniji primjerak suvremenoga SF-a u Hrvatskoj, tiskan u novoj biblioteci domaćeg žanra koju u Hangaru 7 uređuje Davorin Horak, gdje je 2017. napokon objavljen i roman Djeca vječnosti i kaosa, sad već sa statusom klasičnog romana, te 2019. još zanimljiviji SF roman Mletački sokol, prvi dio planirane trilogije Mletački triptih, koju je urednik Davorin Horak opisao kao “neopisivu kombinaciju post-punka, cyberpunka, klimatološke, migrantske i političke tematike” (drugi dio trilogije, Mletački kandidat, bio je predviđen za 2020.). Zadnji tiskani roman, no ne i napisani, vampirski je postapokaliptični SF Nokturno za krpelja iz 2019. Novi sajt vodila je na poveznici http://www.milena-benini.com/hr/

Osam romana u osam godina – dostatno za jedan cijeli život, reklo bi se. Toliko smo se navikli da Milena Benini piše romane da smo počeli držati da je to nešto uobičajeno, vjerujući da je još neka, čak i bolja, čak i “zrelija” faza pisanja tek pred njom, s barem dvadesetak novih romana i jednakim brojem aktivnih, spisateljskih godina, SFeraKonskih i drugih susreta, nebrojenih priča i eseja i prijevoda. Ali, ovo je bilo sve što smo imali. Jedina utjeha je ta da generacijama domaćih poštovatelja fantastike koje tek dolaze ostaje desetak romana naše najveće spisateljice žanra – kao i to da je jedna djevojčica, koja je sa četrnaest godina poslala priču u ozbiljni i nedostižni Sirius i bila objavljena, ostvarila svoj stan i postala Zagorka hrvatske fantastike.

t. šakić, 4. 6. 2020.