Nakladnička kuća Hena Com iz Zagreba objavila je drugu zbirku priča Darija Rukavine, naslovljenu Brz kao Bruce Lee. Zbirka sadržava i novele tiskane u našem časopisu Ubiq.
Premda je Rukavina u književnoj kritici zapažen kao sudionik blogerskog pokreta u hrvatskoj književnosti oko 2005, on je i prije bio poznat SF krugovima, no njegova prva zbirka, Buddha u supermarketu, nije sadržavala žanrovske priče.
Kako je primjerice razvidno iz kritike nove knjige objavljene u Jutarnjem listu 16. 3. 2016, hrvatska književna kritika i dalje ima problema s recepcijom i percepcijom SF književnosti osim ukoliko fantastika nije “zrcalo stvarnosti”. No, kako primjećuje i Jagna Pogačnik, očito neupoznata s opusom Darija Rukavine u fantastici, najbolji dio ove zbirke upravo su priče u kojoj se, kako ona kaže, odvijaju “vrlo vješti odmaci u prostor fantastike i njezinu sekundarnu zbilju” (ili tako nešto). Toliko o autoru koji je dvostruku dobitnik SFERE – 2009. za priču “Nek’ se ne zna traga, Ljeljo”, tiskanu u godišnjoj SFerinoj zbirci Zmajev zlatni svitak, i 2007. za minijaturu “Ima li piljaka tamo gore, na jugu?”
Odgovor na pitanje Jagne Pogačnik zašto je Rukavina čekao deset godina na drugu knjigu moguće je pronaći na samim koricama knjige, budući da ugledni nakladnik o novelama tiskanima u Ubiqu i drugdje, inače samim vrhuncima literarne znanstvene fantastike u suvremenoj hrvatskoj književnosti – npr. noveli 19,5 kb, napisanoj sa Zoranom Pilićem i premijerno tiskanoj u Ubiqu 4, tvrdi da sadržavaju “blagi upliv fantastike u zbilju” (sic).
Dakle, domaći izdavači i dalje misle kako će spomen SF-a ili fantastike otjerati čitatelje daleko od knjige (slično je doživio i jedan od lidera domaćeg SF-a Darko Macan na koricama knjige Koridor tiskane u Algoritmu). Pametnomu dosta, a mi dotad čestitamo dvostrukom dobitnik
S korica knjige:
Nakon kraće kreativne stanke, u književno polje svojom trećom knjigom vraća se Dario Rukavina, blogerski prvoborac ovjenčan gomilom nagrada za kratku prozu. Knjiga Brz kao Bruce Lee donosi sedamnaest duhovitih i visprenih, efektnih tragikomedija.
Uz blage uplive fantastike u zbilju i intrigantno miješanje humora i strave, Dario Rukavina vrlo dojmljivo beletrizira brojne uvijek aktualne teme: prve (i posljednje) ljubavi, prekinuta prijateljstva, bračne i ljubavne krize, ksenofobiju, kriminal, zločine, rat itd. Knjigu otvaraju generacijske priče o odrastanju, zaljubljivanju, vojničkim i ratnim danima; emocionalne, duhovite, dirljive. No atmosfera se ubrzo mijenja i izričaj postaje sve gušći – realističke priče povlače se pred tekstovima punim bizarnosti, mistike i magije, a nostalgiju, sjetu i humor zamjenjuju tjeskoba i strah, ozračje prijetnje i neizvjesnosti.
Dario Rukavina jednako je uvjerljiv u refleksivnim pričama, u bilježenju psihološkog stanja i intimnosti, kao i u prozama izrazite događajnosti, dinamičnima i napetima. Priče garnira štulićevskim vinjetama oporoga urbaniteta, uz nostalgično prizivanje vremena odrastanja i nevinosti, signale socijalne osjetljivosti i duhovite komentare društvenoekonomskog i političkog stanja, a ne ustručava se ni zakoračiti u onostranost. Brz kao Bruce Lee knjiga je koja s mnogo empatije preslaguje stvarnost i čini da se u Rukavininim junacima prepoznamo te da se sami sebi grohotom, do suza nasmijemo.
