Uvodnik 20. broju

Ubiq_20Evo, stigli smo i do 20. broja časopisa Ubiq. To je rezultat kojem smo se, kad smo se 2007. godine upustili u ovaj pothvat, nadali, ali ni u kom slučaju nismo mogli biti sigurni da ćemo ga i ostvariti. Međutim, ustrajnost – autorska, urednička, nakladnička, čitateljska – isplatila se. Upornost i sposobnost preživljavanja naše spekulativne književnosti u nimalo prijateljskim uvjetima sve manje brige za kulturu nešto je što primjećuju čak i komentatori u tzv. mainstream glasilima, i to nam je ipak kakav-takav poticaj da nastavimo dalje. Možda je 20. broj trebao biti prilika za neka promišljanja, teže riječi, prilika da se podvuče crta i vidi se gdje je domaća SF scena i književnost danas … Ali o tom će se vjerojatno mnogo pričati ondje odakle ima najmanje odjeka, a to su okrugli stolovi na domaćim žanrovskim konvencijama, a pogotovo onoj najvećoj.

Dvadeseti broj donosi, kako i priliči, dvadeset tekstova iz Hrvatske i susjednih zemalja, pisanih na suvremenim standardima povezanima štokavskom osnovicom. Većina književnih priloga prilično su kratke, tj. u formi su kratke priče (Babić, Becić, Crnjaković, Milić, Stojanović, Barić, Calavera, Mišić), skice iz nekih drugih svjetova, sadašnjih, prošlih i budućih. Ali novele otvaraju neobični, uvjetno rečeno arktički fantasy Vesne Gorše i gorko-slatka marsovska priča Milene Benini. Tu je i Željko Božić, sa svojom pomalo klasičnom pričom o tajnama skrivenim u starim rukopisima, dok nas Saša Robnik vodi u grad zarobljen u klopci zlostavljačkog zla. Riva Zmajoki miješa detektivsko i spiritističko na postaji što orbitira oko Zemlje, a Aleksandar Žiljak (jedan od urednika), obilježavajući jedan drugi jubilej, okušao se u poduljoj erotskoj parodiji, nastaloj po onoj maksimi: ako ti se ne sviđa ono što čitaš, sam napiši ono što ti se sviđa! Iako priče u ovom broju kvalitetom održavaju – nadamo se – razinu prethodnih 19 brojeva Ubiqa, ipak bismo voljeli vidjeti malo više dinamike, malo više začudnosti, malo drugačijih scena od dvije osobe u jednoj prostoriji, malo definiranije krajeve. Ali, ako je to ono što pisci spekulativne proze danas kod nas pišu, neka bude tako. Ako ništa drugo, ostaje nam zadatak da takve trendove dokumentiramo i iz njih odaberemo ono najbolje. Svejedno, izađite iz soba, udahnite svježi zrak, odvažite se na pustolovinu! Makar i virtualnu!

S druge strane, posebno je u ovom broju snažna teorija. Raduje nas to što je iz nekih tekstova vidljivo kako se spekulativnim stvaralaštvom u Hrvatskoj zanimaju autori iz sasvim drugih područja, poput arhitekture, muzikologije ili komparatistike, tj. književne historiografije. Dio posvećen kritičkoj praksi otvaramo predgovorom profesora Darka Suvina novom engleskom izdanju njegova ključnog djela Metamorfoze znanstvene fantastike. Tu je i tekst ruskog kritičara Marka Amusina u prijevodu Želje Stanića o braći Strugacki. Nadamo se ovim esejom potaknuti zanimanje naših teoretičara za u nas potpuno zanemarene sovjetsku i postsovjetske spekulativne književnosti, o kojoj se u nas, osim ponekog rijetkog prijevoda, malo zna. Naš stalni suradnik Silvestar Mileta nastavlja razmatranja alternativnih povijesti, ovog puta potaknut novom knjigom SF teoretičara Phillipa Wegnera. Cvijeta Pavlović bavi se bajkama Vladimira Nazora i terminološkim zbrkama koje vladaju u nas, a muzikologinja Irena Paulus razmatra nedavno otkrivenu i objavljenu glazbu za skoro pa jedini jugoslavenski znanstvenofantastični film, Gosti iz galaksije Dušana Vukotića. Konačno, Sandra Smiljanić i Ivan Mlinar daju nam pregled prikaza grada u znanstvenofantastičnom filmu od, otprilike, 1970. do danas.

Nažalost, veselje 20. broja pomračila je vijest o iznenadnoj smrti Marka Marciuša, jednog od ponajboljih autora domaće fantastike u zadnjih nekoliko godina, koji je upravo na stranicama Ubiqa kovao svoj zanat i pripremao knjigu. Ostaju nam za njim duhovite priče na granici horora i (sub)urbanog fantasyja, prožete brojnim autoreferentnim i autoironičnim detaljima. Otišavši daleko prerano (s 39 godina), ostavio je za sobom nemalu prazninu: malo se pisaca u nas s takvom spretnošću i ležernošću kao on poigravalo uobičajenim žanrovskim motivima, stvarajući iz njih nešto novo, neočekivano i istovremeno ukorijenjeno u ovaj naš prostor i trenutak. Šire prepoznavanje i, uvjereni smo, znatna karijera u našem SF-u tek ga je bila očekivala.

Trenutak u kojem ovo pišemo zabrinjavajući je. Četvrt stoljeća tajkunske ekonomije u nas urušava se. Globalno, demokracija, baš kao ranih 1930-ih, postaje instrument za uvođenje antidemokracije. Mračne ideje mržnje, netrpeljivosti i nasilja ne posustaju. Čeka se tko će prvi izgubiti živce u atomskoj partiji na korejskom poluotoku. Sjećamo se opsežnog rada “O zvjezdanim jurišnicima i prigovaračima savjesti” Darka Suvina (Ubiq 5, 2009), teksta o tzv. military SF-u, u kojem je autor, ne izbjegavajući upozoriti na moguće atomske konflikte u bližoj i daljnjoj budućnosti, ipak odlučio ne govoriti o onome što naziva nuklearnim ratovanjem, konstatirajući kako “ova ravnoteža Uzajamno Zajamčenog Uništenja, sposobna da djeluje na cijeli planet, u ovom trenutku (…) nije u žarištu ni vojničke stvarnosti, ni SF-a pisanog pod njenim poticajem. Ako ponovno uđe u žarište, morat ćemo iznova promisliti stvari.” Čini se da je došlo vrijeme za promišljanje stvari iznova. Pogotovo što je sve očitije kako, da opet citiramo profesora iz istog rada: “rat kao Clausewitzev nastavak politike drugim sredstvima predaje štafetnu palicu ratu kao nadomjestku za politiku i nepriznatom stupu dominantnog sistema.”

Aleksandar Žiljak i Tomislav Šakić, svibnja 2017.

 

Oglasi