Uvodnik 24. broju

U uvodniku prošlog broja macanovski smo ustvrdili kako je znanstvena fantastika “cjepivo protiv budućnosti”, a Ubiq da pokušava ostati vjeran Dicku, ocu postmoderne, i biti sredstvom promjene. No s 24. izdanjem pod miškom čini nam se prije da smo postali poput korova – pojavljujemo se uporno, pa i unatoč sebi samima. Reklo bi se da smo ispunili jedno od obećanja prilikom pokretanja časopisa u prostorima SFere na zagrebačkoj Kajzerici, a to je bilo svedeno na dvije riječi – “samoodrživi razvoj”. Ovime želimo reći da je naš časopis tipična domaća znanstvena fantastika – sami sebi obećavamo promjene i reforme, s desetim brojem, s dvadesetim brojem, s promjenom nakladnika, s promjenom uredništva … S “hrvatskim”, 25. brojem koji nam slijedi u jesen 2019?

Ukratko, dobro došli u godinu Blade Runnera (onoga izvornoga, originalnoga, redateljskoga i finalnoga). Androidi ne hodaju zemljom, planet još nije iseljen uslijed zagađenja (ali i to je sve bliže), ne postoje Kolonije, ali s druge strane, sve smo dublje u dickovskom simulakrumu-matriksu, postajući i ne primjećujući živim mrtvacima – ne čitamo knjige, ali zato svi hodaju gledajući u osobne mikrokomunikatore, a prostor oko nas premrežen je nevidljivim nitima svemrežja i virtualnosti. Budućnost više nije iza ugla, budućnost je stigla – ali nadamo se, uskoro i s kolonijama i širenjem u svemir, a ne u započetom pravcu ostajanja u matici-kolijevci, uljuljkani u sveprožimni medijatizacijsko-informatizacijski matriks. U ovom, 24. Ubiqu i dalje ima i korova i cjepiva, ali i prozaka. Prozak je onaj dio suvremene fantastike koji djeluje blagosmirujući, vodeći nas eskapistički u fantastičarske, nekadašnje, sretnije i unutrašnje svjetove našega rastućeg matriksa; a korov i cjepivo je ono radikalnije, rubnije, graničnije, militantnije – ono što gleda preko, onkraj i iza. Kao stari science fiction. Sjetimo se samo koliko je junaka znanstvene fantastike stajalo na rubu – gradova, kupola, svjetova, lebdećih automobila, sfera, svjetova, satelita, letećih brodova, od Oblika stvari što će doći ili Divljeg planeta do Utova dnevnika i Machu Picchua.

ubiq24Na stranicama koje slijede očekuje Vas, vrli novi čitaoci, 14 novih kratkih priča i novela; neka su imena stara i poznata i (vrlo) ugledna i rado čitana, a neka su nova, mlada i svježa. Svako od tih imena traži svoj navlastiti put ka budućnosti, ili pak ka drugačijosti kojom se naši prozni žanrovi bave. Neki su motivi poznati iz tradicije žanra, ali (sjetimo se Tenžere) “preživljava dobro pisanje”, a neki su novi i noviji. U vrijeme novog vala #metoo feminizma, istaknimo još da je autorica devet (9), muškaraca četiri (4), a pseudonima bez roda jedan (1). No i to nije ništa nova za domaću fantastiku, počev još od ranih dana Siriusa, znamo da je žensko pismo u nas koincidiralo sa znanstvenofantastičnim pismom i da je hrvatska fantastika u vlasti žena od samih početaka. Uz završni naklon Zagorki, koja nam u amanet nije ostavila samo revolucionarni science fiction – bilo politički bilo feministički – nego i užitak u pulpu, odnosno neskriveno podrijetlo žanra u popularnoj književnosti, naklon i profesoru Suvinu. Teorijski blok donosi nam često nužne repeticije – podsjetnik na budućnosni zalog znanstvene fantastike u obliku Suvinovih teza (koje mnogi trebaju, izgleda, utuviti u glavu), čime je krug zatvoren: užitak u pučkom pripovijedanju i podrijetlo žanra u narodnoj imaginaciji nije drugo doli, sjetimo se Suvinovih Metamorfoza, svjedočanstvo o korijenima žanra u milenijskoj želji i volji potlačenih i bezimenih – dakle ljudi samih – u promjenu, napredak, bolji svijet.

Tomislav Šakić i Aleksandar Žiljak, travnja 2019.